"SEHER" Vrazici

Vrazici i okolina


17.03.2017.

Evo mene opet

Nakon 3 godine da se ponovo javim na ovaj nas blog koji je izrastao iz starog bloga "SEHER"Vrazici.
Zlio bi da vam kazem dragi moji zemljaci i zemljakinje da cu povremeno donositi po koju novost iz naseg rodnog Sehera.

Ibrahim KEVRIC

06.01.2014.

Vražići

Vražići su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Čelić koja pripada entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 1.582 stanovnika. Vražići se nalaze na planini Majevica. Graniče sa Velinim Selom na zapadu i Brnjikom na istoku. Na jugu Vražića protiče rijeka Šibošnica sa svojim poznatim vodopadom nazvanim „Brana“. Vražići su se prije rata u Bosni i Hercegovini nalazili u sastavu opštine Lopare.

09.03.2013.

Klizište na Centralnom Mezarju - Vražići

OBAVJEŠTAVAMO SVE DŽEMATLIJE MZ VRAŽIĆI DA JE OTPOČELA AKCIJA ZA SANIRANJE KLIZIŠTA NA CENTRALNOM MEZARJU KOD OSNOVNE ŠKOLE. NAIME, PRORADILO JE KLIZIŠTE TE SU MEZAROVI SA DONJE STRANE U KRITIČNOM STANJU. SVI ONI KOJI SU U MOGUĆNOSTI PODRŽATI OVU AKCIJU UPLATU MOGU IZVRŠITI DIREKTNO KOD KEVRIĆ KADRIJE – BRICE I KEVRIĆ SEMIRA, ILI PREKO BANKOVNOG RAČUNA UZ INFORMACIJE NA BROJ TELEFONA 061/855 – 120. UNAPRIJED ZAHVALNI

28.11.2012.

emir muminovic

prije nekoliko dana je umro jedanmladic iz vrazica emir muminovic zvani zizak.na ahiret je preselio u 29 godini zivota.Nek mu dragi Allah podari dzenet a njegovoj porodici sabur.

14.08.2012.

PočetnaNovosti Ramazan kao jačanje međuljudskih odnosa

Međuljudski odnosi predstavljaju jednu od najvažnijih tema o kojoj  bismo   trebali  povesti  računa  u  ovom  mubarek  mjesecu,  te doprinijeli  uspostavljanju   zdravih  odnosa  koji  su  postali  ozbiljno narušeni.

Trenutno se veliki broj ljudi i društava, kako kod nas tako i u svijetu,   odnose  jedni  prema  drugima  veoma  loše,  suprotno  svim načelima etike.  Ljubomora, zavist, ogovaranje, agresivnost, negativne misli, nepoštivanje uleme, itd. su samo neke od negativnih pošasti koje, nažalost, haraju među našim svijetom. Međuljudski odnosi u islamu su bili i ostali najljepši i najsvijetliji primjer onoga  kako bi ljudi trebali postupati jedni prema drugima. Svaki musliman koji čuva svoju vjeru i praktikuje islamsku etiku u praksi je uzorit i omiljen među ljudima koji ga  okružuju. Musliman je primjer i oličje društvenog bića kojeg krasi bogobojaznost i islamski moral. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: “Poslan sam da usavršim naravi kod ljudi.” (bilježi Ahmed)

 

Uvažavanje osjećaja drugih

Islamsko ophođenje prema drugima dostiže svoj vrhunac onda kada  se  osjećajima  sagovornika  posveti  posebna  pažnja.  Islam  ne dozvoljava zakulisne, mutne radnje, niti dopušta uzdizanje nad drugima. Također, islam ne dozvoljava da ljudi jedni drugima čine nepravdu ili da jedni drugima izazivaju psihičke traume  vrijeđanjem, pskovkama, potcjenjivanjem,  klevetom,  i  sl.  Sve  navedno  uništava   povjerenje, opterećuje  i  unazađuje  uspostavljene  veze  i  ruši  temelje  ljubavi  i povezanosti.

Od  lijepih  načina  ophođenja  kojima  poziva  islam,  a  koji uvažavaju  osobenosti  čovjeka  i  vode  računa  o  njegovoj  duhovnoj komponenti možemo spomenuti slijedeće:

1. Ispoljavanje ljubavi i ophođenje prema drugima uz ljubav i poštovanje.  Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježe Buharija i Muslim veli: “Niko od vas neće istinski vjerovati dok svome bratu ne bude želio ono  što  želi  samome  sebi.”  Kako  bi  bratska  ljubav  bila  uzajamna, potrebno je da se ona ne krije, te da se brat musliman obavijesti o tome da mu se obraća iz ljubavi prema njemu. U autentičnom  hadisu stoji: “Kada neko od vas zavoli svoga brata muslimana, neka mu to i kaže.” (Sahih el-džami’ es-sagir od Alban ja)

2. Čuvanje od činjenja nepravde ljudima i ponižavanja. Imam Muslim u “Sahihu” bilježi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Musliman je muslimanu brat – neće mu nepravdu činiti, neće ga ostaviti na cjedilu i neće ga ponižavati.”

3. Čuvanje od uznemiravanja drugih. Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi Muslim, veli: “Svakom muslimanu su zabranjeni i sveti: krv (život), imetak i čast drugoga muslimana.”

4. Skromnost i čuvanje od oholosti. Uzvišeni Allah, dž.š., veli: “I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18.) A u hadisu koji bilji Muslim stoji: “Allah mi je objavio da budete skromni i da se ne hvališete i ne uzdižete jedni nad drugima.”

5. Suzdržavanje od pretjerane hvale drugih, jer bi onoga koji se hvali mogla spopasti zanosna oduševljenost i opčaranost samim sobom, pa da se pođe razmetati i šepuriti. Buharija, Muslim i Ebu Davud bilježe od  Ebu  Bekreta,  r.a.,  da  je  jedan  čovjek  pretjerano  hvalio  drugog čovjeka u prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Teško tebi! Posjekao si vrat svome drugu.” Ovo je ponovio tri puta, a zatim rekao: “Ako je neophodno da neko nekoga pohvali, onda neka kaže: `Ja mislim tako i tako, a Allah najbolje zna kakav je on , i to samo ukoliko stvarno tako misli. Jer, niko nikoga ne može prije Allaha čestitim proglasiti.”

6. Čuvanje od diskreditiranja ljudi onim s čime nije upoznat i u što nije siguran, tj. čuvanje od iznošenja potvore. U hadisu koji bilježe Buharija i Muslim  stoji: “Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.”

 

Kultura vođenja dijaloga

Istinski  vjernik  u  razgovoru  sa  drugima  ima  poseban  odnos uvažavanja,  iskreno  govori,  te u  komunikaciji  koristi  blage izraze i lijepe riječi. Uz to, on sagovornika sluša uz puno poštovanje. Njegove riječi   moraju   biti   jasne   i   razumljive,   povodeći   se   u   tome   za Vjerovjesnikom, s.a.v.s.. U hadisu koji bilježi Ebu Davud od Aiše, r.a., stoji  da  je,  opisujući  način  komuniciranja  Poslanika,  s.a.v.s.,  rekla: “Resulullahov, s.a.v.s., govor je bio upečatljiv i jasan,  tako  da su ga razumijevali svi koji slušaju.”

Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik, s.a.v.s., govorio tako jasno, da neko broji njegove riječi, uspio bi ih izbrojati. Kada vjernik razgovara sa ljudima,  trebao bi se čuvati ponavljanja i dugog govora, kako ne bi izazvao dosadu kod sagovornika. Vjernik mora težiti tome da u razgovoru sa drugima odabire lijepe i korisne teme. Ebu Hurejre, r.a., veli da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Buharija i Muslim)

Kultura ponašanja nalaže da se sluša ono što sagovornik govori – bez  upadanja u riječ – čak i onda kada je to što sagovornik govori od ranije poznato  slušaocu. Jedino u slučaju da sagovornik očito griješi, može se ispraviti, ali na lijep i primjeren način. Prenosi se od poznatog učenjaka i velikana Ata’ b. Ebi Rebbaha da je rekao: “Nekada mi neki mladić govori nešto, a ja ga slušam kao da to ranije nisam čuo, iako sam to čuo još prije nego se on rodio.”

Ako se u toku razgovora javi potreba za debatom i raspravom, vjernik zadržava pribranost i smirenost, ne podiže glas, nego raspravlja sniženim tonom, povodeći se za riječima Lukmana koje nam objavljuje Uzvišeni Allah: “U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!”

Vodič vjernika tokom debate i njegov krajnji cilj je dolazak do istine.  Prenosi  se od  Omera,  r.a.,  da je rekao:  “S  kim  god  da sam raspravljao – želio sam da istina bude na njegovoj strani.”

Ono o čemu treba strogo voditi računa je izbjegavanje rasprave koja ide u  smijeru griješenja, tj. koja vodi ka nekontrolisanoj svađi. Imam Tirmizi bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nijedan narod nije zalutao nakon upute koja mu je data  dok se nije počeo prepirati i međusobno svađati.” Zatim je Vjerovjesnik proučio  slijedeći ajet: “A naveli su ti ga (Isa, a.s.) kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački.”

Kultura razgovora nalaže vjerniku da se čuva uvreda, psovki i potcjenjivanja sugovornika. U hadisu koji bilježe Buharija i Muslim stoji da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Psovanje (vrijeđanje) muslimana je grijeh, a ubiti ga – kufr.”

A u djelu “Edebul-mufred” Buharija bilježi hadis: “Nije (pravi) vjernik  onaj  koji  vrijeđa,  niti  onaj  koji  proklinje,  niti  onaj  koji  se nepristojno izražava (i pri tome svaku mjeru prekoračuje), niti onaj koji je bestidan.”

 

Odnos prema ulemi

Ulema  u  islamu  ima  posebno  mjesto.  Učenjacima  pripada najviši  stepen u društvu, jer Uzvišeni Allah, dž.š., veli: “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” Njihov stepen dolazi odmah nakon stepena vjerovjesništva, jer Vjerovjesnik,  s.a.v.s.,  u  hadisu   poručuje:  “Učenjaci  su  nasljednici Božijih poslanika.”

Islam  poziva  na  iskazivanje  poštovanja  prema  učenjacima, podstiče na  to da se okoristimo njihovim znanjem, da prisustvujemo njihovim predavanjima i da im pružimo poštovanje koje im i priliči.

Onaj ko se usudi da o učenjacima govori ružne stvari i da ih vrijeđa, taj  vrijeđa i Poslanika, s.a.v.s., i umanjuje svoj islamijjet. Ibn Abbas, r.a., veli: “Ko uvrijedi fekiha (učenjaka fikha), taj je uvrijedio i Poslanika, s.a.v.s., a ko uvrijedi  Poslanika, taj je uvrijedio i Allaha, dž.š.”

Neki od vidova lijepog ophođenja prema ulemi sa:

- Ispoljavanje ljubavi i poštovanja prema učenjacima, jer su oni ti koji su najbogobojazniji među ljudima. Govoreći o toj karakteristici učenjaka,  Uzvišeni  veli:  “A  Allaha  se  boje  od  robova  Njegovih  - učeni.”  Tavus  b.  Kejsan  je  rekao:  ”Ispoljavanje  poštovanja  prema učenjaku je sunnet, zbog visokog položaja  koji oni imaju kod Allaha, dž.š.”

- Slušanje uleme i povođenje za njom. Uzvišeni Allah, dž.š., veli: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima  vašim.” Učenjaci kažu da se pod “predstavnicima” u ovom  ajetu  misli  na  ulemu  i  nadređene  vladare,  a  učenjaci  su  i nasljednici Božijih poslanika. Jer, učenjaci  ljudima prenose Allahove propise, pozivaju na dobro i upućuju ih. A Gospodar  svjetova nam naređuje da slijedimo one koji su upućeni: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put.”

- Konstantno  posjećivanje  učenjaka  kako  bismo  se  okoristili njihovim znanjem, kako bismo proširili svoje spoznaje i kako bismo ih upitali o stvarima koje  su nam nepoznate. Uzvišeni Allah, dž.š., veli: “…Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste  u  vjerske  nauke…”  A  u  drugom  ajetu   stoji:  “…  pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate.”

 

Vrhunac lijepog ponašanja

Abdul-Melik ibn Mervan je jednom prilikom ušao kod Muavije, a kod njega je bio `Amr ibn el-’As, na. Nazvao je selam, nakratko sjeo (ne želeći da ometa  razgovor Muavije i `Amra), te ustao i udaljio se. Muavija je, vidjevši to, rekao: “Kako divno ponašanje od strane ovoga mladića!”

‘Amr na to doda: “Okitio se sa četiri lijepa svojstva, a odbacio tri loša. Lijepo se odnosi prema tebi kada ga sretneš, kada govori – lijepo govori, kada mu se  obraćaš – pomno i uljudno prati tvoj govor i sa oponentima  blago  raspravlja.  A  ostavio  je  šalu  sa  onim  čiji  mu  je intelektualni nivo nepoznat, ostavio je govor o onome što ga se ne tiče i druženje sal judima koji pogrdno kritikuju i prigovaraju.”

 

akos.ba


Stariji postovi

<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031